Lokrum se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1023. u svezi s osnivanjem Benediktinske opatije i samostana.
Po legendi, Richard Lavljeg srca, je dospio na Lokrum nakon brodoloma 1192, pri povratku iz križarskog rata. Tad se zavjetovao da će, ako se spasi, izgraditi crkvu na mjestu na kojem se iskrcao na otok. Iako se iskrcao na Lokrumu, na zahtjev Dubrovčana crkvu je ipak podigao u Gradu.
1859. Maximilian Ferdinand Habsburški, vlasnik otoka, posjetio je Lokrum. Dao je izgraditi dvorac u obliku tornja i prekrasan vrt ispresjecan stazicama.
Samo ime otoka pokazuje da su čak i u drevna vremena na otok donošene biljke iz cijelog svijeta (naziv Lokrum dolazi od latinske riječi acrumen - gorkog voća). Tradicija presađivanja egzotičnih biljaka i vrtlarstva nastavljena je 1959. osnivanjem Botaničkog vrta. Većina biljaka potiče iz Australije i Južne Amerike, a naročito su brojni eukaliptusi i druge sukulentne biljke. Zbog iznimnih prirodnih ljepota, otok je 1964. godine proglašen Nacionalnim parkom. U benediktinskom samostanu danas se nalazi Muzej prirodnih znanosti i Memorijalni muzej Ruđera Boškovića.
Na otoku se nalazi i jezerce nazvano Mrtvo more, povezano s otvorenim morem.
PRIJEVOZ DO LOKRUMA
Svakodnevno do Lokruma voze brodice iz Stare gradske luke
|
